Ispovijest djevojke (16) koja se bori sa bolešću : “Misliš li da je prekid s dečkom ozbiljan problem? Razmisli još jednom.”

Ispovijest djevojke (16) koja se bori sa bolešću : “Misliš li da je prekid s dečkom ozbiljan problem? Razmisli još jednom.”

Mladoj djevojcu koja ima samo šesnaest godina otkrivena u oktobru prošle godine zloćudna bolest.

Prihvatila je bolest kao još jednu tešku situaciju kakvih je, otkriva Elma, imala već mnogo puta u svom mladom životu.Mlada Zagrepčanka ističe da je jaka jer ju je odgojila jaka žena i da je zbog nje tako hrabra i puna samopouzdanja

Elma Tomić, 16- godišnja djevojka iz Zagreba, boluje od raka limfnih čvorova, stručnije rečeno “Non Hodgkin”. To je tip tumora koji, srećom, dobro reagira na liječenje i mogućnost ozdravljenja je danas i više nego dobra. ” Dokaz sam ja i svi oni koje sam upoznala kroz ovo liječenje, a imali smo iste ili slične simptome”, kaže Elma. Za vrijeme trajanje bolesti najveća potpora joj je bila njezina majka, kojoj, kako kaže, duguje najveće hvala!

Reakcija na spoznaju da bolujem od raka

“Dok su mojoj mami nosili Normabele da joj kažu što joj je s djetetom, ja sam bila spremna na nešto više od upale pluća, bronhitisa i slično. Nakon što su mi napravili 20 istih pretraga sa zabrinutim izrazima lica, ja sam samo pitala : “Dobro ljudi , da li ja imam rak ili upalu pluća, recite mi da znam na čemu sam?”. Nakon nekih pola sata došla je doktorica, tada sam još bila na intenzivnoj na Srebrenjaku i rekla mi kako su pronašli neki “manji” tumor i da nemaju uvjete za liječenje.

Zbog toga sam morala biti prebačena na Rebro. Svatko tko je tada bio u kontaktu sa mnom može vam potvrditi da sam bila poprilično smirena i vesela za osobu koja je saznala da boluje od raka. Kako bi sestra Isabela s odjela rekla ‘Ona je bila totalni high life.’ Točnu dijagnozu otkrila sam nakon par dana, dok sam bila na intenzivnoj na Rebru.

Tih par dana, pokušavali su mi na svaki mogući način spasiti život, zbog ogromne tumorske mase, vode u plućima, pomaknutog desnog plućnog krila i još mnogo ostalih čimbenika. Bilo je jako upitno hoću li dočekati sutrašnji izlazak sunca, na svu sreću bila sam u dobrim rukama. Sama sam poprilično tvrdoglava, pa rak nije imao nikakve šanse u borbi protiv mene”, kaže Elma.

Bolest je jako utjecala na moj odnos s prijateljima

” Točno sam znala što od koga mogu očekivati jer sam po prirodi osoba koju okružuje puno ljudi, a ja volim svakoga tko voli mene. Htjela bih se zahvaliti Neli Đinđić, Marku Kutliću, Lu Jakelić, Jeleni Kastaneti, Petri Dugandžić i svom dečku Hrvoju jer koliko god je ljudi oko mene bilo i koliko god podrške sam dobivala s raznih strana, oni su stvarno zaslužili da ih izdvojim.

U bolnici sam pronašla nove prijatelje, sestre su mi također postale prijateljice, doktori, ali i ostatak klinaca s odjela zbog kojih sam promijenila mišljenje o svojim vršnjacima, i onima koji su mlađi od mene. Jako sam se vezala za jednu malenu bebicu Belu koju stvarno smatram mlađom sestrom i na koju ću uvijek biti osjetljiva, tu su i Marija, Nikol, Valentino, Marko, Irina.. svi smo postali povezani, ali ta povezanost je ona doživotna, i to znaju samo oni koji su prošli sličnu ili istu golgotu.

S kemoterapijama i liječenjem ne možeš se nositi dobro

“To su jednostavno terapije od kojih cijelo tvoje tijelo propada, ali um raste i sazrijeva. Na primjer, shvatila sam koliko je velika stvar kad možeš sam otići u wc, kada se možeš sam istuširati, kada možeš jesti, kada možeš hodati, disati. Toliko naizgled glupe sitnice, a toliko velike.

I bez obzira koliko su kemoterapije teške i koliko te unište fizički, a ponekad i psihički, one nisu otrov, one se samo bore protiv nečeg velikog i teškog, a to je rak. Njega nećeš izliječiti ako ga liječi nešto blago. Tako da što te više boli, to si bolje!”

Bolest je maksimalno utjecala na moj život
U početku je bilo podosta ružno jer je osobu koja je oduvijek bila u nekim obavezama, treninzima i aktivnostima zavezala za krevet. “Trebalo mi je da se naviknem na taj krevet. Utjecala je i na moju toleranciju koja je sad level minskog polja, jednostavno ne mogu razgovarati s nekim kome je problem prekid s dečkom, ispit ili pak popravak auta. To nisu problemi, ako si zdrav ti nemaš problem i to je jedina i prava istina. Postala sam još suosjećajnija i još više imam razumijevanja za druge. Odbacila sam sve loše ljude iz života i prodisala doslovce punim plućima . Ošamarila me ova bolest, shvatila sam koliko neke stvari znače tek kad ih nemaš. Koliko je lijepo kad možeš vidjeti drage ljude kad poželiš, zagrliti ih, nazvati ih da dođu kad si loše, utješiti njih kad su loše i slično.

Instagram sam pokrenula davno, a oduvijek sam dijelila svoje zgode i ne zgode na njemu

Pozitivnu reakciju na svoju borbu dobila sam sa svih strana i sve više punila inbox porukama u kojima mi ljudi zahvaljuju na tome što sam im uljepšala dan. To me činilo sretnom. Kao što me sretnom čini pomaganje drugima, a sve to sam preko svog Instagram profila i uspijevala. Kad sam otkrila da imam rak jednostavno nisam mogla nestati s Instagrama, to je za mene bila nemoguća misija. Shvatila sam da je rak ili bilo koja bolest tabu tema na našim prostorima i odlučila sam se tome usprotiviti.

Reakcija ljudi na društvenim mrežama, bila je i više nego predivna

Elma svakog dana prima stotine poruka i sve su prepune lijepih riječi i dobrih želja. Javljaju joj se ljudi koji se također liječe, koji su se liječili ili, pak, tek kreću. “Zamislite samo kakav je osjećaj kad vam netko napiše da ste mu jedini izmamili osmijeh danas, da ste im otvorili neke nove vidike, da su zbog vas počeli cijeniti život, da nisu odustali zbog vašeg primjera i slično. Upoznala sam i dosta ljudi koje jedva čekam zagrliti, dosta njih koji su i mene puno toga naučili i izašli mi u susret. Svatko tko mi je poslao neku poruku ili ostavio komentar bio je moj vjetar u leđa i hvala im na tome. Oni su ti koji su me i pogurali da ne odustajem od pisanja svoje knjige u kojoj ću objasniti mnoge stvari i nadam se educirati ljude o svemu što je i meni samoj bilo čudno i nezamislivo.”

Ovo poručujem svima koji se bore, ne samo svojim vršnjacima

Hrabra Elma svima ističe da pokušaju shvatiti koliko je život vrijedan i koliko može biti lijep. “Život je lijep, samo smo mi grubi prema njemu, sve karte koje su vam podijeljene imaju svoju svrhu, na vama je kako ćete ih posložiti i kako ćete odigrati. Ja sam igrala srcem i pozitivnim stavom, a kada zapne imala sam ljude koji su bili moj ‘joker’. Nikada niste sami, ako mislite da nemate nikoga, u krivu ste. Sretno svima koji se bore i zapamtite- odustajanje nije opcija!”

24.sata

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *