72 SATA PRIJE LJUDI PREDOSJETE SVOJU SMRT: Kad čujete da govore OVO znajte da je kraj Share

72 SATA PRIJE LJUDI PREDOSJETE SVOJU SMRT: Kad čujete da govore OVO znajte da je kraj Share

Patricia Pearson, novinarka i autorica knjige “Otvaranje nebeskih vrata: Istraživanje priča o životu, smrti i onome što dolazi nakon” opisuje rezultate svog istraživanja na temu “tranzicije”. druga strana. ”

Sve počinje 72 sata prije smrti!

Budući da sam u roku od 9 tjedana izgubio i sestru i oca, posvetio sam se istraživanju onoga što se događa nakon smrti.

Intervjuirao sam desetine ljudi koje struka povezuje s neizlječivim pacijentima, poput onih koji su imali posebna iskustva sa smrtnicima, pa čak i onih koji su se “vratili iz mrtvih”, odnosno doživjeli kliničku smrt.

Shvatio sam da ljudi znaju kada kuca njihov zadnji trenutak. U periodu od 72 sata prije smrti, počinju u metaforama govoriti o putovanju.

Terminologija je drugačija, pa neki traže cipele, drugi avionske karte, a treći ponavljaju da “žele kući”, a zapravo su već kod kuće.

U trenucima dok je ležala na samrti, moja sestra, koja je bolovala od raka dojke, stalno je ponavljala “Ne znam kako da odem”, a čak je spominjala i “nesretne stjuardese”.

Medicinska sestra Maggie Kalanan, koja je radila u Centru za palijativno zbrinjavanje u Virginiji, citira pitanje pacijenta s rakom gušterače, postavljeno u trenutku smrti: “Zna li moja supruga sve o pasošima i kartama?”

Marija je također skovala specijalni izraz „neposredna svijest o smrti“ i koristi ga u svojoj knjizi „Konačni darovi: razumijevanje posebne svijesti i potrebe umiranja i komunikacije s njima“.

Kalananova je bila u situaciji da se brine o stotinama pacijenata do svoje smrti i vjeruje da vizije putovanja njezinih pacijenata nisu puka slučajnost.

Ljudi su vidjeli preminule članove porodice neposredno prije njihove smrti

Smrtnici često imaju “priviđenja” za koja zdravi ljudi vjeruju da su jednostavno učinak jakih analgetika koje pacijenti uzimaju. Međutim, je li tako?

U velikoj međunarodnoj studiji koju su proveli psiholozi dr. Karlis Osis i dr. Erlendur Haraldson sa Sveučilišta Island,

utvrđeno je da većina pacijenata koji su još uvijek svjesni oko sat vremena prije smrti vide svoje najmilije koji su preminuli, bez obzira na to jesu li primili takve lijekove ili ne. Studija je obuhvatila ljude iz potpuno različitih kultura – iz SAD-a i Indije.
!
Kad sam razgovarao sa pacijenticom Audrey Scott (84) koja je umirala od raka, rekla mi je da joj dolazi u posjed njen (usvojeni) sin Frankie, koji je umro nekoliko godina ranije.

Prema njenim riječima, mirno je sjedio u naslonjaču pored nje kad god bi “došao”.

Bijelo svjetlo, ljubav i neizmjerna mudrost

U nekim slučajevima ljudi vide članove porodice i prijatelje za koje nisu ni znali da su umrli. Među prvim detaljno istraženim izvještajima o predsmrtnim vizijama bio je slučaj žene koja je,

umirući na porodu, rekla svom liječniku u dublinskoj bolnici da je pred sobom vidjela svog preminulog oca. Tada je vidjela nešto što ju je zbunilo: “Vida je ovdje.”

To je ponovila, a Vida je bila njezina sestra, koja je inače umrla prije tri tjedna. Međutim, informacija da je Vida umrla bila je skrivena od osmrtnice.

U našoj kulturi “bijelo svjetlo” postalo je pomalo floskula. Međutim, istina je da smrtnici ovo iskustvo svjetlosti opisuju i kao mudrost ili ljubav.

Pacijenti koji su imali blisko iskustvo sa smrću, a drugi su svjesni – na primjer, tokom srčanog udara, kažu da su se osjećali “gotovo prizemljeno” snagom emocionalne snage te svjetlosti. Doktorica Ivona Kayson,

koja je preživjela pad aviona, kaže da je to svjetlo doživjela kao apsolutnu ljubav majke prema djetetu. „Osjećao sam se kao novorođenče na majčinom ramenu. Beskrajno sigurno. ” A onda dodaje,

“Bilo je to kao da sam se stoljećima izgubio, a onda sam napokon pronašao put kući.”

Čak i u slučaju iznenadne smrti, smrtnici se mogu oprostiti od nas

Zaista sam se iznenadio kad sam otkrio da studija nakon studije potvrđuje da je oko polovine ispitanika osjećalo prisustvo svojih najmilijih – bilo u trenutku smrti, bilo nešto kasnije.

To se dogodilo i u mojoj porodici. Oca uopće nije boljelo, ali je iznenada umro, usred jedne noći 2008. godine.

Moja sestra Katarina bila je budna više od 150 kilometara od njegove kuće, a opet je u svojoj spavaćoj sobi odjednom osjetila nečije prisustvo i ruke kako joj nježno dodiruju glavu.

Ispunili su je zadovoljstvom i radošću, i to toliko snažno i neobično da je čitavo iskustvo ispričala sinu prije nego što su uopće saznali da je naš otac preminuo.

Psihijatri ove slučajeve nazivaju “halucinacijama tuge”, ali nauka i dalje razumije takva subjektivna iskustva. Sigurno još nije objašnjeno odakle nam takva iskustva prije nego što saznamo da je netko umro za nas.

Jedan čovjek mi je ispričao o svom iskustvu iz djetinjstva:

jednog jutra sišao je na doručak, kao i obično, i vidio tatu kako sjedi na svom mjestu i čita novine, a zatim ga je majka šokirala rekavši mu da mu je otac umro.

„Ali vidim ga, evo ga, sjedi tamo!“ Rekao je i u tom je trenutku očeva vizija nestala.

Samo 5 posto ovih iskustava su vizuelna, zaključuje dr. Michael Barbat, ljekar iz bolnice St. Joseph u Auburnu u Australiji.

Većina se odnosi na osjećaj prisutnosti – ne prolaznosti, sjene, već na živo prisustvo, vrlo konkretno, prisustvo koje ohrabruje ljude da hitno pozovu nekoga telefonom, da okrenu automobil u drugom smjeru i da u trenutku zaplaču.

To se može dogoditi u trenutku smrti voljene osobe, ali nakon nekoliko sedmica ili čak godina kasnije.

Karen Simon, glavna direktorica marketinga u Torontu, prepričava svoje iskustvo jedne hladne noći šest tjedana nakon očeve smrti: „Vozila sam autoputem, a otac je stvoren na suvozačkom mjestu.

Osjetio sam kako se prilagođava na svom sjedalu. Uvijek je sjedio na karakterističan način, naginjući se ulijevo. Vozio je tako sa mnom nekih petnaestak kilometara. Iskustvo je bilo nevjerovatno realno i potpuno me promijenilo. ”

A živi mogu doživjeti smrt

Studija psihijatra dr. Raymonda Moodyja iz 2010. pokazuje da živi mogu iskusiti osjećaj ulaska u “svjetlost” zajedno s umirućima.

Inače, ovaj je psihijatar autor revolucionarne knjige iz 1975. godine pod nazivom “Život nakon života”, a njegov poznati izraz je “iskustvo bliske smrti”.

Psiholog u palijativnoj ustanovi na Floridi, dr. Kathleen Douling Sing, primijetila je da se umirući ponašaju kao da zrače, a spominju i “šetnju kroz sobu osvijetljenu lampama” ili “punjenje tijela sunčevom svjetlošću”.

Ponekad to na trenutak dožive članovi porodice.

Psiholog dr. Joan Borysenko, na primjer, opisala je kako je to doživjela u trenutku kada joj je majka umrla.

U 81. godini njezina majka umrla je u Medicinskom centru Beth Israel u Bostonu, a Joan kaže da je soba bila ispunjena jarkom svjetlošću koju su vidjeli i ona i njen sin i da su oboje gledali kako se majka spektralno diže iz tijela, prenosi “Atma” .

Ljudi na samrtnoj postelji razumiju smrt mnogo bolje od nas i mogu nam pružiti utjehu, samo ako bi mogli čuti šta nam žele reći …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *