Vukova supruga i tri ćerke, koje su u vreme zločina bile na moru, nalaze se na sigurnom, na tajnoj lokaciji i o njima brine policija. To je potvrdio i načelnik kriminalističke policije u Centru bezbednosti Podgorica.
– Preduzeli smo sve mere da ta porodica bude bezbedna. Svi razumemo tugu i bol porodica žrtava, ali Borilovićeva supruga i tri ćerke nisu odgovorne za zločin. Očekujem od svih građana Cetinja da to razumeju – rekao je Korać.
Slobodan Vujačić, Borilovićev komšija koji je pukom srećom preživeo masakr za Pobjedu je ispričao kako je uspeo da sačuva živu glavu, ali je naveo i da je teško rekonstruisati šta je ubica sve uradio tih sat vremena.
Tri pucnja
– Prvo smo čuli tri pucnja, a onda smo ga videli na terasi kuće. Držao je pušku, uz užasan komentar na račun neke ženske osobe, krenuo je u krvavi pohod. Odmah mi je bilo jasno da se zlo sprema – kaže Vujačić:
– Kada je ubica upao u dom Drecuna, odjeknuli su lelek, kuknjava, vriska i pucnjava. Onda, odjednom zatišje. Mislim da je ušao u ukupno šest kuća. Koga je god zatekao, ubio ga je ili ranio. Na kraju je krenuo u moju kuću. Vujačić je objasnio za crnogorsku Pobjedu, da je Boriloviću bio plan da “odradi” još jednu kuću, ali da nije uspeo.
– Ne znam kada je tačno došao pred moju kuću. Naseljem su se prolamali leleci. Borilović je tada stao na stepenište pred mojom kućom i nešto je vikao, pretećim tonom, gestikulirao je – kaže ovaj Cetinjanin i dodaje da je zajedno sa jednim policajcem, koji je čuvao njegovu kuću, uspeo da otera napadača koji je potom sjurio prema porodici Radunović.
Cetinjanin koji je spasio živu glavu od komšije Borilovića kaže da je njegova porodica spasena zahvaljujući prisebnosti policajca koji je sve vreme bio na terasi njegove kuće.
Trčao brzo
– Bio je hrabar taj policajac i hvala mu. Bio sam tu sa njim. Nisam se mogao kriti po kući, da mi neko drugi brani dom i porodicu, a ja da se krijem – rekao je Vujačić.
Sagovornik je rekao da kad se sreo oči u oči sa monstrumom, on tada nije bio ranjen.
– Bio je i te kako aktivan. I trčao je veoma brzo, imao je neverovatnu snagu – zaključio je on.
Podsetimo, Vuk Borilović je 12. avgusta u cetinjskom naselju Medovina prvo ubio svoje podstanare Natašu Pejović Martinović (35) i njene sinove Mašana (11) i Marka (8), a potom i njihovog porodičnog kuma Milana Mitrovića (37), svog ujaka Gorana Đurišića (54) koji je pokušao da ga zaustavi, a onda i komšije Rajka (56), Dimitrija (81) i Danicu (74) Drecun, pa Danijelu (51) i njenu sestru Milu (52) Radunović. U svom krvavom pohodu Borilović je ranio šest osoba.
Slobodan Vujačić kaže da “ni danas ne može da definiše što je osećao dok je trajala drama”.
– Nisam se uplašio za sebe, ali je užas kad čuješ pucnjeve, lelek, jauke, vrisak i očekuješ da će doći i na tvoja vrata, a tu ti je porodica. Užasno je to. Sumanuto je jurio kroz naselje, čas ga vidiš ispred jedne kuće, pa za nekoliko sekundi ispred druge – kaže Vujačić:
– Žena plače, unučad su uplašena, ne razumeju što se to desilo. To je strahoviti stres. Bili su zaključani u kupatilu, a onda su se spuštili do moje majke, tu pored nas. Stojiš i u jednom trenutku, dok slušaš lelek i vrisak komšija, gledaš i smrt svoje porodice, kako ti nestaju.