Halid Bešlić bosanskohercegovački je pevač narodne i pop-folk muzike.
Otac Halida Bešlića Mujo, koji je upravljao šumskim gazdinstvom i bio pri vojsci, umro je 1. aprila 2016. kao 83-godišnjak u sarajevskoj bolnici; Halid je tada bio na američkoj turneji, ali je stigao na dženazu koja je obavljena u selu kod Olova gde je Mujo živeo od početka Rata u BiH 1992. Majka Behara je bila domaćica.
Bešlić je završio tesarski zanat i višu školu za poslovođu.
Bešlić se muzikom bavio u ranoj mladosti, prateći muzikalnu porodicu s majčine strane. Nastupao je na školskim i mesnim priredbama i delovao kroz kulturno-umetnička društva (najviše vremena proveo u KUD „Zijo Dizdarević”).Nakon što je u Jugoslovenskoj narodnoj armiji odslužio obavezni vojni rok (pevajući u vojnom orkestru), Bešlić se iz Knežine preselio u Sarajevo i počeo da nastupa u lokalnim restoranima. Posle nekoliko godina, njegova prva muzička izdanja — osam singlova između 1979. i 1982. godine — objavio je Diskoton, a prvi studijski album pod nazivom Sijedi starac izašao je 1981. godine od istog izdavača.
Do 1984. godine postao je poznatiji, popularnim pesmama poput Neću, neću dijamante i Budi uvijek sretna slušanim širom SFRJ.
Tokom 1980-ih Bešlić je objavio osam albuma, sa hit pesmama Vraćam se majci u Bosnu, Sjećam se, Hej, zoro, ne svani i Eh, kad bi ti.