Prva komšinica Nermina Sulejmanovića i njegove bake ispričala je do sada nepoznate detalje o njegovoj porodici. Ona se prisjetila djetinjstva krvavog ubice, kako kaže kao dijete nije bio
Prva komšinica Nermina Sulejmanovića i njegove bake ispričala je do sada nepoznate detalje o njegovoj porodici. Ona se prisjetila djetinjstva krvavog ubice, kako kaže kao dijete nije bio loše dijete, ali kako je stario, postajao je sve lošiji čovjek.
U naselju Mionica, u brdovitom dijelu zvanom Humke, nalazi se kuća Nerminove bake. Djeluje napušteno, tu je krvnik Sulejmanović rođen, a i proveo djetinjstvo.
– Nema tu nikoga već danima. Teško mi je i gledati tu kuću. Svjetlo u hodniku gori i dan i noć. Neko ga ostavio upaljeno. U ovoj se kući on rodio. Njegova se mater udala u Srebrenik, za Fikreta Sulejmanovića, ali su se rastali nakon dvije godine. Došla trudna, ja malog donijela iz bolnice – priča komšinica za 24sata.
Kako priča komšinica, jedina podrška Sulejmanoviću u djetinjstvu bile su njegova majka, tetka i baka, koje su brinule o njemu.
– Nerminova baka živjela je tu sa njegovom mamom i njim, koga su same othranile jer otac za njega nije mario. Majka mu je umrla prije pet-šest godina, a baka nakon toga. Njega su othranile žene; baka, mama, dvije tetke, a vidi kako se prema njima odnosio. Imali su uvijek novca jer im je deda slao iz Njemačke. Mi smo ga od milja zvali Nerko. Kad je bio dijete bio je jako dobar, a kad je postao momak, već su počeli problemi. Bio je svojeglav, živio po svome. Završio je srednju školu, ali nikada ništa nije pametno radio, samo problemi.
Komšinica koja je željela da ostane anonimna ispričala je da je Nermin imao svojevrsnu “masku”, čudnu ličnost, a da kada bi ga upoznali pomislili da u njemu ipak ima dobrote, ali… Njegovo je društvo je, kaže, opasno, a i on je bio opasan.
– Ali meni je bio kao sin pa sam mu uvijek nalazila opravdanja. Bio je i u zatvoru, ali unazad par godina malo se smirio – zaključila je tišim glasom njihova prva komšinica za 24sata.
